***********

Lice mu je tuzno i bijelo
obasjano mjesecinom, sive oci uplakane…
Prekriva rukama lice i place.

Zastaje pred crnim, mermernim spomenicima
Tragom bijelih ruza prekriva
svoje stope.
To je on, njegovo lijepo lice samo je maska.
Nije vjerovao u Boga. Nije vjerovao u Sotonu.

Njegove kletve padale su na mene.
Posmatrao me je neko vrijeme
i to me je plasilo.
Nisam zeljela da me posmatra
Nisam zeljela da je tu!

Oci su mu bile djetinje znatizeljne, melankolnicne.
Mogao je srce slomiti svojim pogledom.
Kao da je samo jedan pogresan pokret trebao,
jedna pogresna rijec da se slomi, to bice
koje je uvijek izgledalo tako krhko i slabo.

Njegove usne se smijese,

ali sada su zatvorene nalik na krvavi pupoljak na blijedom licu.
Usne su me boljele od njegovih poljubaca,
pretvarale se u krvavu ranu.

Poljubac bi trajao dugo i zavrsavao mojim naglim
i prigusenim jecajem, tek kad bi se rastali…

Cinili smo se poput ukletih ljubavnika
dok smo setali starim ulicama
On je sa mnom, moj najslađi grijeh.

Gdje je nestao?

Noc je odgovorila. Pahuljice su zapjevale.

Bozice, zasto si dopustila da pada snijeg
dok sam tiho i nepomicno stajala pokraj njegovog groba?

metalkaa17
Rijetki imaju tu cast da saznaju nesto vise o meni. (Ovo polje smatrajte praznim).

2 komentara

Komentariši